Liban kao primjer međureligijske tolerancije
U Libanonu svećenik i muslimanka u službi duhovne solidarnosti Dominique Fonlupt, s Mikaelom Corre (Svijet vjera)
On je maronitski svećenik, ona je muslimanka sunit. Fadi Daou i Nayla Tabbara, dugogodišnji prijatelji i učitelji na sveučilištu Sveti Josip (Saint-Joseph) u Beirutu zajedno su 2006. osnovali zakladu Adyan, koja danas djeluje u desetak arapskih zemalja putem dubinskog rada na otvaranju stanovništva za religiozne različitosti.
Kada ih vidimo po prvi put, ovo dvoje zrači takvom duhovnom bliskošću da je njihova pojava sama po sebi poruka. Fadi Daou, maronitski svećenik i Nayla Tabbara, muslimanka, profesorica religijskih znanosti, rade zajedno desetak godina u Beirutu na razvoju teologije susreta vjernika, utemeljenoj na vlastitom iskustvu nevjerojatnog područja djelovanja: Libanon sa svojih dvanaest od države priznatih vjerskih tradicija. Održali su nekoliko predavanja prošli tjedan u Parizu, Marseilleu, Angersu, prije nego što su se susreli u Strazburgu s članovima mreže Kršćana mediterana koja je organizirala od 12.-14. prosinca svoj zimski seminar na temu “Europa suočena s izazovima mira na Bliskom Istoku”.
„Izraz ‘međureligijski dijalog’ je reduktivan jer ne izražava unutrašnju transformaciju svojstvenu svakom pravom susretu , objašnjava Nayla Tabbara. Naš pristup nije isključivo motiviran nužnošću suživota na socio-političkom planu. Postoji vjerska motivacija otkrivanja vjere drugoga: uvjereni smo da duhovna poruka koju nosi onaj drugi nije strana Božjem naumu“.
2006. stvarajući Adyan, Zakladu za religijske znanosti i duhovnu solidarnost, Fadi Daou i Nayla Tabbara su konkretno željeli poticati sa svojim libanonskim sugrađanima otvarenje prema religijskoj drugosti što su sami isprobavali u svojim teološkim istraživanjima.
„Na Bliskom Istoku kao i na Zapadu, naglašava Fadi Daou, vlada među mnogim kršćanima i muslimanima osjećaj nepovjerenja, ako ne i uzajamnog neprijateljstva. Zajednička sjećanja, sukobi i političke napetosti iz prošlosti predstavljaju uzročnike udaljavanja jednih od drugih. Tome treba dodati strah zbog aktualnog porasta nasilnog fundamentalizma u nekim zemljama s muslimanskom većinom. A u očima mnogih muslimana, zapadno društvo je vrlo mnogo izgubilo na vjerodostojnosti zbog politike dvostrukog mjerila – u izraelsko-palestinskim sukobima, naročito – zbog podrške despotskim i korumpiranim režimima.“
Zaklada Adyan tako od 2007. u Libanonu organizira nacionalni dan duhovne solidarnosti, promovirajući ideju da se putovi vjere i jednih i drugih mogu susresti u nevidljivoj solidarnosti. „Zadnju subota u listopadu, kako bi se povezali s idejom Asiza, pozivamo vjerske zajednice u zemlji na susret oko neke zajedničke duhovne vrijednosti i načina na koji je možemo živjeti zajedno“, objašnjava maronitski svećenik.
Zaklada djeluje u trideset javnih i privatnih škola u Libanonu na obrazovanju za religijske različitosti i priprema u suradnji s ministarstvom obrazovanja reformu građanskog obrazovnog programa kako bi uključili i dimenziju religijskog pluralizma.Europska unija je povjerila Adyanu zadatak da koordinira rad na obrazovanju za građanstvo i raznolikosti u deset arapskih zemalja: Maroku, Alžiru, Tunisu, Mauritaniji, Egiptu, Jordanu, Palestini, Siriji, Libiji i Libanonu. Zaklada također razvija program mirovnog obrazovanja za sirijsku djecu, izbjeglice u Libanonu.
“Prije početka rata 1975., postojao je zaista dijalog života na temelju povjerenja i međusobnog uvažavanja, objašnjava Nayal Tabbara, ali bez dubokog poznavanja drugoga. Čak i u područjima gdje se zajednice miješaju, svaki izbjegava i govoriti o religiji ili se govori na vrlo površan način, objašnjava Nayla Tabbara. To je tabu tema. U Libanonu, programi povijesti zaustavljaju se u 1943., godini neovisnosti zemlje, jer nakon toga slijedi razdoblje prepuno sukoba. ”
“Godine 1990., napravili smo veliku pogrešku temeljeći budućnost na dvostrukom brisanju kaže Fadi Daou: brisanju razlika i brisanju povijesti. Zemlja je bila utemeljena na dvije vrijednosti koje su po nama protu-vrijednosti: toleranciji i spajanju identiteta. Riječ tolerancija shvaćena kao prihvaćanje drugih neovisno o tome što je taj drugi, jer su se razlike trebale stopiti u jedan građanski identitet.”
Primjer? U školskim udžbenicima nijedno ime nije odražavalo vjersku pripadnost, premda se u Libanonu 90% imena jasno identificira kao kršćanska ili muslimanska.” 23 godina nakon sporazuma u Taifu, kojim je okončan rat, uspjeli smo uvjeriti institucije da treba obnoviti temelje obrazovanja i kulture suživota u Libanonu oslanjajući se na druge dvije vrijednosti: raznolikost i partnerstvo. Treba priznati da su razlike bogatstvo na kojima se moramo oslanjati da bismo zajedno radili. ”
„ 15. ožujka ove godine, nakon dvije godine dogovaranja s predstavnicima svih vjerskih zajednica u Libanonu, ministarstvom obrazovanja i privatnog obrazovanja, Adyan je uspio da potpišu povelju koja potiče učenje o vjerama u priznavanju vjerske i kulturne raznolikosti. “Ova raznolikost ne samo da mora biti društveno priznata kao činjenica, ona također treba pobuditi vjeru, naglašava Fadi Daou: religija drugih je vrijedna poštovanja kao duhovni put do Boga. Iza ove raznolikosti, postoji jedinstvo koju zovemo duhovna solidarnost. ”
Izvor: Gogle grupa Vjernici za mir
